Najnoviji zajednički rad koji Friščić, Mezak i Rogić realiziraju u Galeriji Bačva, usko je vezan uz njihove prethodne umjetničke suradnje. Ovaj puta ih zanima otvorena, konstrukcija-skela ili kostur unutar tubusnog prostora bačve, koji pretvaraju u eksperimentalni prostor novih neočekivanih procesa. Umjetnički kolektiv, iz prividno nekompatibilnih i nepovezanih elemenata individualnih i ujedno još neizvedenih radova, stvara najnoviji kolaborativni projekt. Ne znajući konkretno što će se iz ovog eksperimenta formirati, jer idejno forma još uvjek leži na pretpostavci, što je okosnica samog rada, kolektiv ovaj projekt naziva Novim Frankensteinom.
Pogledajte video na linku:
Instalacija As, izložba Trolik, galerija Bačva, 2016.
Konkretno, prostor Galerije Bačva, autori djele na 3 isječka - ”Šnite”, poput kružnih grafikona, na čijoj se sredini postavlja skela, fizička aluminijska konstrukcija. Skela evocira Babilonski toranj "shizofrenije" razumijevanja i nerazumijevanja, i ujedno služi kao kostur pripajanja i neminovnog ispreplitanja, međusobnih introspekcija, projekcija i intervencija na prostor i zidove tubusa. … S obzirom na to da je projekt po sebi zamišljen kao site specific eksperiment i istraživački proces, nije moguće je predvidjeti krajnji oblik onog što se prezentira. Ovaj projekt istražuje razvoj, proces i oblikovanje unaprijed “neopisivog” i nepromišljenog, on promatraču sugerira svojevrstan laboratorij, približava ideju umjetničkog ateliera. Radi se o svojevrsnom L'art pour L'artu koji dopušta rast i oblikovanje iz pukog užitka stvaranja. Istražuje neistražive i nearbitrarne aspekte umjetničkih procesa i stvaralačkih metoda. Posebnost projekta je u tome što se ovdje istražuje kolaboracija trojce umjetnika koji zajedno grade svoj nedefinirani L'art pour L'art, jednako toliko svaki za sebe koliko ga temelje na međusobnoj interakciji. Multimedijalnu instalaciju kolektiv gradi iz ispremješanih elemenata videa, fotografije, klasične slike, objekata, zvuka, ready-made objekata. Ovdje nema klasičnog poimanja, problematiziranja ili razrade teme. Projekt se bavi fenomenom produkcijskog procesa i kao takav on "otvara umjetnika“. Prema riječima autora, projekt je zapravo nepotističkog karaktera, nije angažiran ili programiran, nego se, upravo suprotno, poigrava shizoidnim preklapanjima održivih identiteta. "Bitni su međusobni odnosi i balansi centripetalnih i centrifugalnih sila koje održavaju našu prijateljsku, međuljudsku i kreativnu komunikaciju, a u ovom slučaju, kroz Galeriju Bačva, i prostornu povezanost! Arhitektonika dinamike komunikacijske održivosti ovdje doživljava svoju finu napetost" navode umjetnici . Polazišne točke koje su ipak okosnica za proces stvaranja su pitanje višestrukosti kod Friščića, pitanje inputa kod Mezaka i pitanje "Zagađene unutarnjosti" kod Rogića. Projekt je zamišljen kao prostor kreativne komunikacije, a predviđena su snimanja novih materijala, preformansi, akcije i foto-seanse.