Davor Mezak i Marko Čubrilo video-instalacija 'Turbo', galerija Nano i THT nagrada, MSU, 2013.

Video-instalacija 'Turbo' je transponiranje jednog subkuturnog konteksta u drugi–kulturni kontekst. Znaci iz klubskog konteksta u kontekst galerijskog prostora-kako bi se naglasio kontrast između primarnih osjećaja i potreba i profiliranih kulturnih ideja.

Turbo-folk ima u svojoj podlozi stare narodnjake i "cifrastu" balkansku glazbu sa područje Balkana, Grčke no zapravo je hibridni žarn  koji je ekspanziju doživio nakon posljedneg rata  na ovim prostorima  prenoseći u Hrvatsku glazbu i stil kolokvijalno zvan "Cajke" iz Srbije te Bosne i Hercegovine. Turbo folk je istisnuo staru narodnu glazbu kao što su Sevdalinke, Bečarci itd. koji su imali dušu i patos. I turbo folk se mijenjao i dobio nove utjecaje i ritmove pojavom Youtuba,Facebooka, Googla.

Pogledajte video na linku: 
Instalacija Turbo, galerija Nano i THT nagrada, MSU, 2013.

Više

Podaci kažu da VIŠE SREDNJOŠKOLACA (redom rođenih u RH od osnutka) sluša cajke nego urbanu  glazbu, a posljedica je to bunta i kontre roditeljima koji su 90-tih vodili rat protiv Srba( mladi sada pjevaju srpske ljubavne pjesme,a ne vode rat). Dogodilo se da smo bježeći od socijalizma i primitivizma Jugoslavije prema kapitalističkom bogatom i naprednom zapadu u stvari se vratili stepenicu unatrag u mnogim segmentima života (egzistencija, identitet, moral, socijologija, ukus, ekonomija, ukus itd.). Identitet nacije se porušio formiranjem novog primitivnog ukusa. Zamislite kada ti srednjošklci odrastu kakva će nam tek biti država.

Poznato je da se po narodnjačkim klubovima može naći ljudi iz "visokog društva" od poznatih nogometaša, političara, zagrebačkih šminkera koji su do prije pola sata pijuckali kavu u centru do fra.Šime Nimca poznatog po aferi pronevjere crkvenog zemljišta.

Video materijal je snimljen u protekle dvije godine u zagrebačkim turbo folk klubovima Momo u Sloboština (znan i kao nulta točka) i Mozart u Sesvetama u suradnji sa ex. novinarom Večernjeg lista Markom Čubrilom koji sada već živi i radi u Njemačkoj.
Naime, video -instalacija se sastoji od video kolaža snimaka iz zagrebačkih turbo-folk klubova (cajki) sa jedne strane i glazbene podloge Ravi Shankara i Philip Glassa. 

Kada su uđe u prostor gdje su projekcije videa čuje se samo muzika Ravi Shankara i Philip Glassa (+R.S. Inače je svjetski poznati glazbenik indijske etno (narodne) muzike koji je utjecao na rock glazbenike od Beatlesa do danas, a P.G. Je poznati new age glazbenik). 
Posjetitelj onda da bi  shvatio o ćemu su projekcije stavlja slušalice i čuje razgovore sa turbo folk pjevačima iz Srbije, Makedonije, Bosne i Hrvatske iz jednog izvora i snimljenje nastupe istih po narodnjačkim klubovima u Zagrebu i tako doživljava svojevrsni kulturni šok tj. ono što se nalazi ispod površine svakodnevnice. 

Instalacija je bila izložena u galeriji Nano gdje je bila reproducirana sa 11 izvora tako da smo dobili svojevrsni dokumentarac koji nije  predstavljen u jednom izrežiranom linijskom filmu, nego posjetioci mogu sami birati redoslijed segmenata koji će gledati, 
to je raslojeni film u prostoru koji daje mogučnost da su u njega uđe i interaktivno sudjeluje.  

Ako nemate mogućnosti predstaviti instalaciju na taj način može se reducirati na 2-3 video izvora po grupama: interview, nastupi na pozornici i gledaoci(+muzika).

 Do dozvola za snimanje smo došli teško baš zbog toga, a gazde lokala nisu se htjeli snimati zbog vlastite sigurnosti. Činjenice su da se u narodnjačkim klubovima puno češće događaju incidenti, tuće, pucnjave, pošto su posjetioci često prezagrijani alkoholom, a i  strasni ritmovi i riječi pjesama koje uglavno govore o ljubavnim patnjama, dramama, prijevarama i izdajama dodatno ih potiću.To je svijet u kojemse probijaju granice, mjesečne plaće se troše u jednoj noći, a strasti turbo folka lagano ponesu posjetioce o čemu i sami svedoćimo. Živimo u strogo kontolirani uvjetima, prakticirajući fino i kulturno ponašanje koje ćesto i ne odgovara onome kako se osjećamo iznutra. Mnogi i ne znaju to pustiti van, zato u narodnjačkim klubovima dolazi do erupcije osjećaja. Jedan od prijatelja mi je otkrio razliku između istočnog i zapadnog plesa, istočnjaci imaju  dignute ruke pri plesu i tako izlučuju u zrak feromone.

Turbo folk je definirano crnogorski muzičar Antolije Pušić poznatiji kao Rambo Amadeus definicijom: "Folk je narod, a turbo je sustav ubrizgavanja goriva pod tlakom u cilindar motora. Turbo folk je gorenje naroda.Turbo folk nije glazba. Turbo folk je miljenica masa. Pobuđivanje najnižih strasti kod homo sapiensa..." 

Istraživanje mislimo nastaviti i dalje po Njemačkoj i Švicarsko gdje ima monogo "naših" narodnjačih klubova. 

Prezirali ili voljeli turbo folk kao fenomen ga nije moguće istisnuti iz glazbenog i šireg društvenog konteksta, stoga smo mi zabilježili trenutak u kome živimo.


Davor Mezak